Pčelarstvo

M. Bogdanović

Pčelinji proizvodi - matični mleč

Med

Med – slatka, sirupasta, gusta aromatična materija koju proizvode pčele nakon prerade cvetnog ili vancvetnog nektara ili drugih slatkih sokova živih biljaka.
Med može biti: nektarski, medljični ili mešovit. Nektarski med – dobija se od nektara cvetnica. Nektar je sladak, aromatičan sok koji luče nektarije. Pretvaranje nektara u med je složen hemijski, fizički i fiziološki proces. Kada se nektarski med sakuplja od cvetova iste vrste biljaka to je onda monoflorni med (lipa, bagrem, suncokret itd.). Med koji se dobija od nektara više vrste biljaka poznat je kao poliflorni med (livadski, planinski...). Medljični med – medljika ili medna rosa se luči po površini nekih biljnih vrsta (bukve, hrasta, vrbe i dr.) od strane insekata (pipa) koji se hrane sokovima lišća. Višak sokova biljne vaši difunduju na površinu, te biljne sokove prikupljaju pčele i prerađuju u med.
Fizička svojstva meda
- Gusta, prozirna polutečna masa - Kristalizacija je prirodno svojstvo meda - Specifična težina varira između 1,420 do 1,440 - Ima izuzetnu moć da upija vlagu
Hemijski sastav meda
Med sadrži: ugljene hidrate, vodu, minerakne materije, azotna jedinjenja, fermente, organske kiseline, vitamine, aromatična jedinjenja, polenova zrnca, alkaloide, biogene stimulatore, fitohormone...
Ugljeni hidrati: monosaharidi (fruktoza i glukoza), saharoza
Fermenti (enzimi): invertaza, dijastaza, katalaza, fosfataza, dhidraza, oksidaza, peroksidaza, reduktaza, maltaza, indluaza, lipaza.
Aminokiseline: lizin, histidin, arginin, asparginintreonin, serin, glutamin, prolin, glicin, alanin, cistin, valin, metionin, tirozin, fenilalanin i beta-alanin.
Vitamini: aneurin (B1), riboflafin (B2), piridoksin (B6), pantontenska kiselina (B3), nikotinska kiselina (PP), askorbinska kiselina (C), folna kiselina (Bc), biotin (H), provitamin A (karotin), K i E.
Med je koncentrovana punovredna biološka hrana koja sadrži preko 300 za ljudski organizam važnih materija: ugljenovodonici, organske kiseline i njihove soli, azotna jedinjenja, aminokiseline, belančevine, amidi, amini, mineralne mateije, vitamini, hormoni, frementi, viši alkoholi – manit, dulcit i dr.
Poznato je da se glavni sastavni deo naše hrane sastoji od ugljenih hidrata. U medu oni su 80-90%. preovlađuju prosti šećeri (monosaharidi), manje su količine disharida, trisaharida, oligosaharida, pentoza i dr. Glukoza i fruktoza su jedini monosaharidi u nektarskom medu a prvenstvo pripada fruktozi (voćnom šećeru). Med sadrži u manjim količinama saharozu i maltozu koje ferment invertaza razlaže do glukoze i fruktoze da bi mogle da se iskoriste u organizmu.
Fermenti koji se nalaze u medu potpomažu procese varenja u organizmu, sekretornu funkciju želudca i creva, olakšavaju usvajanje hranljivih materija.
Organske kiseline koje se nalaze u medu utiču pozitivno na varenje. One potpomažu procese usvajanja hranjivih materija , izazivaju paetit, pojačavaju sekretornu funkciju želudačne sluzokože.
Med sadrži vitamine koji povećavaju njegovu hranljivu vrednost. Oni su u kombinaciji sa drugim materijama koje su potrebne organizmu kao što su šećeri, mineralne soli, fermenti i dr. Zbog toga se lako iskorišćavaju, potpomažu razmenu materija i druge bitne životne procese.